Poljoprivreda

Strategija razvoja poljoprivrede općine Jablanica može poslužit kao realna podloga u izboru ciljeva i pravaca razvoja, prvenstveno onih djelatnosti u agrarnoj privredi. Područje Jablanice nije jednolično poljoprivredno područje, odnosno poljoprivredne parcele su rascjepkane i nema velikih mogućnosti za intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. Sva raznolikost ogleda se u klimi, nadmorskoj visini, reljefu terena, sastavu tla i upotrebnoj vrijednosti zemljišta i tipovima prisutnih poljoprivrednih zemljišta, te se može kazati da se poljoprivreda razvija na području općine u apsolutnoj heterogenosti.

Fotografija sa Sajma zdrave hrane, ljekobilja i pčelarstvaFotografija sa Sajma zdrave hrane, ljekobilja i pčelarstva

Od ukupne površine općine Jablanica (301 km2) poljoprivredno zemljište pokriva oko 15,7% ili cca 45 km2. Na jednog stanovnika općine Jablanica dolazi 0,34 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ostali dio zemljišta su voćnjaci, livade, pašnjaci, zapušteno zemljište.
Kao kritična granica poljoprivrednog zemljišta potrebnog za proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane i sirovina potrebnih za opstanak stanovništva, odnosno održivi razvoj čovječanstva iznosi 0,17 hektara po stanovniku (podaci UNICEFa) što ukazuje na predkritično stanje u Jablanici. Gubitak ekološke funkcije zemljišta nastao je intenziviranjem tehničkih funkcija u posljednjih 50-tak godina, odnosno intenziviranjem ekonomskog rasta.
Pored postojećih zakona koji reguliraju problematiku korištenja zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta ima naglašen ekstenzivan karakter, sa izraženim tendencijama stihije i ekološki neracionalnog pristupa. Potrebno je mudrom razvojnom politikom sačuvati poljoprivredno zemljište i ulagati u poticanje proizvodnje, posebno zdrave hrane jer za to postoje predispozicije. Strategija razvoja poljoprivrede općine Jablanica treba biti osnov za razvoj u toj oblasti.
Prije rata udio uposlenih u poljoprivredi u općini Jablanica prema procjenama uzetim iz strategije razvoja poljoprivrede u općini Jablanica je bio oko 8-10% stanovništva.
Seoska područja (osim što su u ratu devastirana) u svom su razvoju godinama stagnirala i postala neatraktivna za savremeni način života.
Izgradnjom hidroelektrane na Neretvi, kada radno sposobno stanovništvo napušta selo i poljoprivredu i nakon izgradnje hidroelektrane odlazi na druga radilišta širom bivše države.
Zakon o zabrani uzgoja koza je na ovim prostorima pokazao sve svoje slabosti i veliki broj domaćinstava je morao da se odrekne uzgoja koza a to im je bilo osnovno zanimanje i način sticanja prihoda. Pokušaji države sa uvođenjem novih kultura i novog načina bavljenja poljoprivredom preko zadruga nije uspio i većina domaćinstava je tražila zaposlenje u drugim oblastima, zanemarujući svoja imanja i povoljne uslove za stočarstvo.
Na cjelokupnom području općine Jablanica,trenutno, imamo mali broj registrovanih poljoprivrednih proizvođača. Većina poljoprivrednika se poljoprivredom bavi samo za zadovoljavanje svojih potreba, dok veoma mali broj proizvodi za tržište. Osnovni problemi u poljoprivrednoj proizvodnji leže u nedostatku potrebne mehanizacije, nedostatku prerađivačkih kapaciteta, nedostatku otkupa i tržišnog pristupa u oblasti poljoprivrede, te nekontrolisanom uvozu poljoprivrednih proizvoda.
Isto tako domaćinstva su zadržala stare načine obrade i prihodovanja od poljoprivrede što je dovelo do slabijih prinosa, neekonomične obrade zemljišta, siromašenja sela te neefikasnog pojedinačnog nastupa na tržištu. Infrastrukturna izoliranost i slaba dostupnost savremenih znanja koja poljoprivrednu proizvodnju čini isplativom također je prepoznata kao razlog usporenog razvoja sela.
Kvalitetan razvoj porodičnih gazdinstava, može ići samo preko prilagođavanja istih u novi tržišni sistem, praćenjem novih tehnologija i usvajanjem novog znanja.
Svaki poljoprivrednik mora usvajati nove informacije i znanja ukoliko želi tržišno konkurentno i ekonomski isplativo poslovati. Treba obezbjediti takav sistem koji će porodičnom gazdinstvu pomoći u restrukturiranju poljoprivredne proizvodnje i stvaranju takvih proizvodnih jedinica koje će proizvoditi za određeni tržišni segment te zadovoljiti kvalitetom i količinom, cijenom, asortimanom, i optimalnim kanalima distribucije prema zahtjevima i željama potrošača.
Jedninu poljoprivrednu zadrugu koju imamo, treba sistemski podržati u daljem razvoju kako bi organizovala poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju zdrave hrane, razvijala certificiranu eko proizvodnju i proizvodnju tradicionalnih proizvoda, stvorila “brendove”, osigurala plasman proizvoda na tržišta, razvila dobru suradnju sa institucijama relevantnim za razvoj poljoprivrede u Jablanici, HNK, BIH, te izvan granica naše zemlje.
Općina treba pružati podršku projektima kod kojih nosioci mogu biti zadruge, ali i registrirani individualni proizvođači, organizacije i institucije.
Pored prilično velikog iznosa kreditnih sredstava plasiranih u poljoprivrednu proizvodnju efekti ulaganja nisu na zadovoljavajućem nivou a što se ogleda u veoma malom broju registrovanih proizvođača i malom broju ljudi za koje bi se moglo reći da isključivo i žive od poljoprivrede.
U okviru elaboriranja mogućnosti pokretanja poljoprivredne proizvodnje na području naše opštine potrebno je i navesti velike mogućnosti u organizovanju sabiranja i otkupa ljeko bilja. Posljednjih decenija postoji praksa da “ZZ Jablanica” u okviru svojih aktivnosti organizuje otkup ljeko bilja i šumskih gljiva pa se na taj način mnogim domaćinstvima pruža mogućnost dodatne zarade. Pored prirodnog, šumskog ljeko bilja koje raste u još nezagađenim uslovima, postoje i realni uslovi za proizvodnjom ljeko i začinskog bilja u dolinama rijeka gdje postoje uslovi za jeftino navodnjavanje. Trend uzgoja ljeko i začinskog bilja na prostoru BiH postoji, ta vrsta proizvodnje je obuhvaćena i podsticajnim mjerama i nadati je se da će se i na prostoru HNK uvesti praksa podsticanja svih oblika poljoprivredne proizvodnje čiji proizvodi mogu naći prođu na svim tržištima.

Fotografija sa Sajma zdrave hrane, ljekobilja i pčelarstva

Razvijena poljoprivredna proizvodnja u ogromnoj mjeri bi osigurala razvoj sela i bila osnova za razvoj svih vidova turizma a naročito seoskog, te je s toga potrebno poljoprivrednu proizvodnju ukrupniti, modernizovati te stvoriti uslove za plasman viška proizvoda i razvijati proizvodnju cerificirane i ekološki prihvatljive zdrave hrane.