Na području općine Jablanica postoje značajne zalihe sirovina ruda i minerala. Rudno bogatstvo ogleda se u velikim zalihama magnezita, a od minerala su značajne količine kamena gabra, gipsa, šljunka i pijeska. Nažalost stepen istraženosti ležišta registriranih prirodnih mineralnih sirovina je vrlo nizak. Što se tiče obnovljivih resursa rijeka Neretva sa svojim hidroenergetskim potencijalom značajno je uticala na noviju prošlost naše općine.

Industrija Granita

Čuveni kamen magmatskog porijekla – Gabro i to biotitski gabro ili jablanit zahvata površinu od cca 15 km? a revidirane eksploatacijske zalihe iznose 800.000 m?. Upoznavši kvalitet jablaničkog granita mnogi arhitekti, urbanisti, kipari i svi oni koji znaju šta je kamen obezbijedili su ljepotu i monumentalnost mnogobrojnim u svijetu poznatim objektima kao npr. Bečka opera, spomenik pred zgradom UN-a u Njujorku, zgrada pravosuđa u Budimpešti, veliki hotel na Jalti, željeznička stanica u Sarajevu itd.Eksploatiše se u nekoliko majdana a svaki od njih ima svoj karakteristični tip. Tako se crni sitnozrnasti gabro nalazi u Findiku, tamni i crni sitnozrnasti u Padešćici, tamni i sivi u majdanu Ploče te gabro u majdanima Car, Velja stijena i Heljdovište.

Eksploatacijske zalihe su respektabilne i sigurno pružaju velike mogućnosti, međutim izgrađena jablanička brana u neposrednoj blizini nalazišta kao i magistralni put M-16 mogu biti realna smetnja za njihovo korištenje. Nameće se potreba iznalaženja drugačijih tehnoloških rješenja kod same eksploatacije kao i racionalnije korištenje sa minimalnim otpadom.

Granit je važio za nosioca razvoja općine i to je u dužem periodu zaista i bio. Broj zaposlenih se tada popeo na cca 1000 radnika koji su uz savremeniju tehnologiju prerade dostigli proizvodnju od 15.000 m? sirovog bloka odnosno 120.000 m? ploče na godišnjem nivou. U tom periodu najveći dio izvađenog kamena se prerađivao u Jablanici što je obezbijedilo i značajnije finansijske efekte kako za zaposlene tako i samu općinu. Nažalost socijalistička privreda sa neprikosnovenim državni vlasništvom sve do devedesetih godina prošlog vijeka značajno je kočila privatnu inicijativu u ovoj oblasti a posebno u ovom kraju. Dok su širom bivših republika nicali mnogobrojni kapaciteti u preradi granita, u Jablanici se uglavnom svaki takav pokušaj tumačio kao potencijalna opasnost za „Veliki državni Granit“ a posljedice takvih shvatanja danas najbolje vidimo i osjećamo. Istina, u posljednje vrijeme je privatna inicijativa prepoznala šansu u razvoju ove djelatnosti tako da se paralelno sa Granitom pojavilo 15-ak subjekata sa cca 80-100 uposlenika koji se svakodnevno dokazuju na tržištu eksploatacije i finalne obrade kako granita tako i drugih vrsta kamena (mermeri i krečnjaci).

Rudarstvo – gips

O nalazištu gipsa u Sovićima već duži niz godina govori se kao o realnoj šansi razvoja MZ Doljani-Sovići. Interes su pokazivali u bivšoj državi „Komar“ iz Donjeg Vakufa koji je neposredno pred rat bio obezbijedio i eksploatacijono pravo. Međutim s obzirom na spoznaju da prerađivački kapaciteti već postoje u D. Vakufu i da se nije računalo na neki stepen prerade interes općine da „Komar“ preuzme eksploataciju nije bio naročit.
Postratna dešavanja i iskazani interes pojedinih stranih partnera za ova nalazišta ali sa izgradnjom i prerađivačkih kapaciteta daje garanciju da će gips uskoro postati značajan segment razvoja općine.
Firma Rigips pod okriljem Austrijske ambasade iskazala je do sada najveći interes za početak eksploatacije odnosno otvaranje rudnika gipsa sa ostalom infrastrukturom. Radi se prema procjenama o ulaganjima više desetina miliona maraka.
Značaj ovog projekta treba posmatrati i u kontekstu realnih pretpostavki za oživljavanje metalske industrije na lokalitetu bivše Tvornice kaveza za valjčane ležajeve koja bi mogla u velikoj mjeri prilagoditi svoj proizvodni program potrebama izrade i ugradnje gipsanih ploča.

Energetika – vode

Tradicija proizvodnje el. energije korištenjem snage vode u Jablanici datira još prije II svjetskog rata. Naime na rijeci Doljanci su radile dvije mini elektrane od kojih je jedna obezbjeđivala struju za grad Jablanicu a druga za tada postojeću pilanu. Kada je 1947. godine krenuo jugoslovenski projekat izgradnje tada velike hidroelektrane Jablanica i završetkom njene izgradnje općina Jablanica doživljava svoj ubrzani razvoj sa svim posljedicama koje sa sobom nose projekti ovog tipa.
Mini elektrane postaju naša prošlost a tek u zadnje vrijeme ponovo se vraćamo toj ideji. Grube procjene govore da je na području općine realno očekivati interes za izgradnjom 3-5 mini elektrana prije svega na rijeci Doljanki zatim Šanici, Komadinovom vrelu i eventualno u cilju rješavanja biološkog minimuma ispod jablaničke brane na samoj brani. I za ovo istina obnovljivo bogatstvo imamo hroničan nedostatak hidroloških podloga. Uz sva nastojanja da se iskoriste raspoloživi resursi posebnu pažnju i mnogo veću brigu treba posvetiti zaštiti i rekultivaciji prostora degradiranih eksploatacijom mineralnih sirovina (majdani). Trenutno je izražena potreba rekultivacije i zaštite područja eksploatacije kamena gabra, šljunka i pijeska, a u budućnjosti i majdanima gipsa. Disproporcije, između potrebe za eksploatacijom mineralnih sirovina i zaštite okoline mogu se efikasno rješavati uz poštivanje principa održivog razvoja i uvažavanja vitalnog interesa savremenog društva - maksimalno očuvanje prirodnog ekološkog stanja.

Poljoprivreda

Strategija razvoja poljoprivrede općine Jablanica može poslužit kao realna podloga u izboru ciljeva i pravaca razvoja, prvenstveno onih djelatnosti u agrarnoj privredi. Područje Jablanice nije jednolično poljoprivredno područje, odnosno poljoprivredne parcele su rascjepkane i nema velikih mogućnosti za intenzivniju poljoprivrednu proizvodnju. Sva raznolikost ogleda se u klimi, nadmorskoj visini, reljefu terena, sastavu tla i upotrebnoj vrijednosti zemljišta i tipovima prisutnih poljoprivrednih zemljišta, te se može kazati da se poljoprivreda razvija na području općine u apsolutnoj heterogenosti.
Od ukupne površine općine Jablanica (301 km?) poljoprivredno zemljište pokriva oko 15,7% ili cca 45 km?. Na jednog stanovnika općine Jablanica dolazi 0,34 hektara poljoprivrednog zemljišta. U Federaciji BiH dolazi 0,56 hektara, a u Republici Srpskoj 0,90 hektara poljoprivrednog zemljišta po stanovniku. Ostali dio zemljišta su voćnjaci, livade, pašnjaci, zapušteno zemljište.
Kao kritična granica poljoprivrednog zemljišta potrebnog za proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane i sirovina potrebnih za opstanak stanovništva, odnosno održivi razvoj čovječanstva iznosi 0,17 hektara po stanovniku (podaci UNICEFa) što ukazuje na predkritično stanje u Jablanici. Gubitak ekološke funkcije zemljišta nastao je intenziviranjem tehničkih funkcija u posljednjih 50-tak godina, odnosno intenziviranjem ekonomskog rasta.
Pored postojećih zakona koji reguliraju problematiku korištenja zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta ima naglašen ekstenzivan karakter, sa izraženim tendencijama stihije i ekološki neracionalnog pristupa. Potrebno je mudrom razvojnom politikom sačuvati poljoprivredno zemljište i ulagati u poticanje proizvodnje, posebno zdrave hrane jer za to postoje predispozicije. Strategija razvoja poljoprivrede općine Jablanica treba biti osnov za razvoj u toj oblasti.
Prije rata udio uposlenih u poljoprivredi u općini Jablanica prema procjenama uzetim iz strategije razvoja poljoprivrede u općini Jablanica je bio oko 8-10% stanovništva.
Seoska područja (osim što su u ratu devastirana) u svom su razvoju godinama stagnirala i postala neatraktivna za savremeni način života.
Izgradnjom hidroelektrane n/N, kada radno sposobno stanovništvo napušta selo i poljoprivredu i nakon izgradnje hidroelektrane odlazi na druga radilišta širom bivše države.
Zakon o zabrani uzgoja koza je na ovim prostorima pokazao sve svoje slabosti i veliki broj domaćinstava je morao da se odrekne uzgoja koza a to im je bilo osnovno zanimanje i način sticanja prihoda. Pokušaji države sa uvođenjem novih kultura i novog načina bavljenja poljoprivredom preko zadruga nije uspio i većina domaćinstava je tražila zaposlenje u drugim oblastima, zanemarujući svoja imanja i povoljne uslove za stočarstvo.
Na cjelokupnom području općine Jablanica,trenutno, imamo mali broj registrovanih poljoprivrednih proizvođača. Većina poljoprivrednika se poljoprivredom bavi samo za zadovoljavanje svojih potreba, dok veoma mali broj proizvodi za tržište. Osnovni problemi u poljoprivrednoj proizvodnji leže u nedostatku potrebne mehanizacije, nedostatku prerađivačkih kapaciteta, nedostatku otkupa i tržišnog pristupa u oblasti poljoprivrede, te nekontrolisanom uvozu poljoprivrednih proizvoda.
Isto tako domaćinstva su zadržala stare načine obrade i prihodovanja od poljoprivrede što je dovelo do slabijih prinosa, neekonomične obrade zemljišta, siromašenja sela te neefikasnog pojedinačnog nastupa na tržištu. Infrastrukturna izoliranost i slaba dostupnost savremenih znanja koja poljoprivrednu proizvodnju čini isplativom također je prepoznata kao razlog usporenog razvoja sela.
Kvalitetan razvoj porodičnih gazdinstava, može ići samo preko prilagođavanja istih u novi tržišni sistem, praćenjem novih tehnologija i usvajanjem novog znanja.
Svaki poljoprivrednik mora usvajati nove informacije i znanja ukoliko želi tržišno konkurentno i ekonomski isplativo poslovati. Treba obezbjediti takav sistem koji će porodičnom gazdinstvu pomoći u restrukturiranju poljoprivredne proizvodnje i stvaranju takvih proizvodnih jedinica koje će proizvoditi za određeni tržišni segment te zadovoljiti kvalitetom i količinom, cijenom, asortimanom, i optimalnim kanalima distribucije prema zahtjevima i željama potrošača.

Jedninu poljoprivrednu zadrugu koju imamo, treba sistemski podržati u daljem razvoju kako bi organizovala poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju zdrave hrane, razvijala certificiranu eko proizvodnju i proizvodnju tradicionalnih proizvoda, stvorila “brendove”, osigurala plasman proizvoda na tržišta, razvila dobru suradnju sa institucijama relevantnim za razvoj poljoprivrede u Jablanici, HNK, BIH, te izvan granica naše zemlje.
Općina treba pružati podršku projektima kod kojih nosioci mogu biti zadruge, ali i registrirani individualni proizvođači, organizacije i institucije.
Pored prilično velikog iznosa kreditnih sredstava plasiranih u poljoprivrednu proizvodnju efekti ulaganja nisu na zadovoljavajućem nivou a što se ogleda u veoma malom broju registrovanih proizvođača i malom broju ljudi za koje bi se moglo reći da isključivo i žive od poljoprivrede.

U okviru elaboriranja mogućnosti pokretanja poljoprivredne proizvodnje na području naše opštine potrebno je i navesti velike mogućnosti u organizovanju sabiranja i otkupa ljeko bilja. Posljednjih decenija postoji praksa da “ZZ Jablanica” u okviru svojih aktivnosti organizuje otkup ljeko bilja i šumskih gljiva pa se na taj način mnogim domaćinstvima pruža mogućnost dodatne zarade. Pored prirodnog, šumskog ljeko bilja koje raste u još nezagađenim uslovima, postoje i realni uslovi za proizvodnjom ljeko i začinskog bilja u dolinama rijeka gdje postoje uslovi za jeftino navodnjavanje. Trend uzgoja ljeko i začinskog bilja na prostoru BiH postoji, ta vrsta proizvodnje je obuhvaćena i podsticajnim mjerama i nadati je se da će se i na prostoru HNK uvesti praksa podsticanja svih oblika poljoprivredne proizvodnje čiji proizvodi mogu naći prođu na svim tržištima.
Razvijena poljoprivredna proizvodnja u ogromnoj mjeri bi osigurala razvoj sela i bila osnova za razvoj svih vidova turizma a naročito seoskog, te je s toga potrebno poljoprivrednu proizvodnju ukrupniti, modernizovati te stvoriti uslove za plasman viška proizvoda i razvijati proizvodnju cerificirane i ekološki prihvatljive zdrave hrane.

Šumarstvo

Šume su ogromno prirodno dobro na prostoru naše općine i pokrivaju 20.343 ha ili 68,65 % ukupne teritorije. Državne šume su 84,65 %, privatne 13,92 % a u susvojini je 1,43 % površine.
Državnom šumom gazduju dva javna poduzeća: Šumarstvo «Srednje neretvansko» i «Šume HZ Herceg Bosne». Novim Zakonom o šumama sve ovlasti su prenešene na kantone i Federaciju, tako da opštine nemaju nikakve ovlasti ni zakonske obaveze ni prema šumama na kojima postoji pravo vlasništva, odnosno privatne šume.
Eksploatacija šuma vrši se na temelju šumsko-privredne osnove za šumsko privredno područje „Srednje neretvansko“ za period važenja od 01.01.1886. do 31.12.2000. godine, koji je kao što se može vidjeti davno istekao.
Problemi u ovoj oblasti većinom su vezani za pitanje razgraničenja privatnih šuma, za nepostojanje oznake na terenu, što omogućava šumske krađe i nemogućnost primjene propisa o šumama.
Činjenica je da šira društvena zajednica nije ulagala dovoljna sredstva za unapređenje i zaštitu šuma u našoj općini, a jasno je da se samofinansiranjem šumarstva nemogu osigurati unapređenje šumarstva i adekvatna zaštita šuma. Naša opština u svom budžetu svake godine planira i realizuje određena sredstva za pošumljavanje. Poštujući odredbe Zakona o javnim nabavkama, realizacija pošumljavanja se ostvaruje preko pravnih lica registrovanih za pružanje takvih vrsta usluga.