Kulturno historijsko naslijeđe

Općina Jablanica obiluje značajnim resursima prirodne i kulturno historijske baštine. Na području općine Jablanica registrovani su objekti prirodnog nasljeđa (Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH kao prirodne rijetkosti na području općine Jablanica proglašeni su: klisura Prenja (1957.), Hajdučka Vrata kao spomenik prirode (1966.), Vrelo Perutac- Komadinovo vrelo (1954.) -potopljen i izvor Mliništak (1957.), potopljen mada se prema našoj procjeni nalazio stotinjak metara na teritoriju općine Mostar- u ukupnoj površini od 42 hektara. Potopljeni spomenici brisani su sa liste prirodnih rijetkosti.

Od istraženih i evidentiranih tragova ostataka kulturno- historijskog nasljeđa na području općine Jablanica od najstarijih početaka do danas bilježimo spomenike:
Iz metalnog doba - gradine (Stuparina- Dragan selo, Gradište- Ostrožac, Križ-Jablanica, gradina– Glogošnica, gradina i grad-Mrakovo);
Iz antičkog doba (ostaci rimskih građevina (villae rusticae) na četiri lokaliteta nekadašnjeg Ostrošca te vrijedni ostaci kapitela i nadgorobne ploče-stele koji se i danas čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, ostaci antičkih građevina u Donjem Papratsku i Žuglićima-sve potopljene jablaničkim jezerom);

Iz perioda kasne antike i srednjeg vijeka (fortifikacija i grad – administrativno sjedište općine u koju su spadala sela,Ostrožac Radešine, Seljani, Ribići, Papratsko i Dobrigošće na kosi- brdu između Ribića i Ostrošca,“kula“ Hercega Stjepana Vukčića Kosače iz 1444.godine, na Borovcu, između Draganjske planine i Cetine, Gradac na ušću Rame u Neretvu-lokalitet sadašnjeg ostrva kod Jablaničke brane.

Srednjovjekovni stećci prema istraživanju koje je uradio Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar a po zahtjevu općine Jablanica,1984. godine izvršio je detaljno rekognosticiranje terena i prikupio značajnu historijsku, tehničku i fotodokumentacionu građu putem koje se po prvi put došlo do potpunije evidencije,uvida u brojčano stanje objekata raznih vrsta i porijekla,s tanja očuvanosti i stupnja dotrajalosti. Nakon izvršene inventarizacije utvrđeno je da je vrijednost i raznovrsnost spomeničkog fonda u poređenju sa ranijim saznanjima kao i podacima iz stručne literature mnogo veća, te je u potpunosti revidirano shvaćanje o broju i vrsti spomenika , što u konačnom nepobitno upućuje na zaključak da je jablanička oblast u srazmjeri prema uvjetima života kao i klimatskim uslovima u prošlosti bila relativno dobro naseljena.

Od svih spomenika najbrojniji su srednjovjekovni spomenici- stećci kojih je evidentirano 683 (271 ploča,301 sanduk i 22 sljemenaka), na 42 lokaliteta: Djevor 20, Dobrigošće 45, Krstac 1, Glogošnica 4, Šanica 3, Donja Jablanica- od 10 stećaka preostala 2, Mrakovo 3, Ostrožac- 69 (64 potopljena a 5 najljepših stećaka je preneseno u Konjic 1954.godine prije potapljanja jezera), Donje Papratsko 2-oba potopljena, Gornje Papratsko-Topalov greb 10-svi uništeni ili potonuli u zemlju, Čehari 12, Ravna 41-izgradnjom puta i privatnih kuća uništeno 8 stećaka, Rodići 2, Slatina 193 stećka, Šabančići 21, Zlate 3, Žuglići 17- svi potopljeni, Rama-Željeznička stanica, kod jablaničke brane, 7 stećaka i svi potopljeni, Dugo polje Blidinje-Risovac 150, Ponor Risovac 41, Risovac (kod groblja i kapele) 21 stećak, Doljani 25- 19 uništeno izgradnjom šumske kuće 1954.godine, na lokalitetu Vrcin greb, Sovići 101; prema spomenutom istraživanju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Mostar evidentirano je još 69 stećaka na šest lokaliteta u općini Jablanica koji su od 1945. godine do danas, uglavnom izgradnjom javnih objekata- akumulacionih jezera, komunikacija, infrastrukturnih objekata i sl. te manjim brojem privatnih intervencija, uništeni.



Iz otomanskog perioda-stari most na jedan luk ispod sela Slatine preko Rame-potopljen Jablaničkim jezerom, Hadži Nezgodina kamena džamija u Doljanima uništena u posljednjem ratu i obnavlja se, Šaban –baša Živkovićeva džamija u Sovićima izgrađena prije 1844. godine-uništena u posljednjem ratu, Grob Dive Grabovčeve na Kedžari, Risovac

Iz austrougarskog perioda ovalni kameni željeznički most u Glogošnici-najvećim dijelom potopljen Grabovičkim jezerom,u funkciji, destruiran i dograđivan betonom i asvaltom;

Novije doba, lokalitet i porušeni željeznički most preko Neretve, spomenik iz II svjetskog rata-preostao jedan dio mosta dok je drugi u grabovičkom jezeru kao i drveni most koji je služio za prelaz i bio posebno atraktivan za posjetioce.

Najkonkretnije korake dosada, u osiguranju zaštite kulturno historijskog nasljeđa, učinila je Državna Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika koja je donijela Odluku da se Istorijsko područje-nekropola sa 150 stećaka, lokalitet Dugo polje, općina Jablanica (na sjednici održanoj od 20-26.januara 2004.godine), Istorijsko područje-nekropola sa 21 stećkom, lokalitet Ponor,općina Jablanica (na sjednici održanoj od 8.-14.11.2005.godine) i Istorijsko područje-nekropola sa 41 stećkom, lokalitet Risovac, općina Jablanica (na sjednici održanoj od 8.-14.11.2005.godine) proglase Nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine.

Od zainteresiranih institucija najviše napora uložila je Općina Jablanica i JU Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ koje su neposredno po završetku rata bile prinuđene da prihvate „vruć krompir“ od strane dotadašnjeg titulara i upravitelja  Istorijskog muzeja BiH u Sarajevu, i uz ruiniran objekat i cijeli kompleks, prihvatili i radnike Muzeja koji su ostali nezbrinuti. U datim okolnostima JU Muzej „Bitka za ranjenike“ uz sve napore i nastojanja, izuzev djelomične sanacije samog objekta, djelomične obnove zbirke i eksponata i projekta Etno-kuće, nije mogao da pruži više u očuvanju kulturno-istorijskog nasljeđa iz nedavne prošlosti.



Kao što se iz naprijed iznešenog vidi općina Jablanica raspolaže sa zavidnom kulturno-historijskom baštinom koja iz razno-raznih razloga nije na pravi način valorizovana, a pitanje uništenih, devastiranih i ugroženih spomenika kulture nije dobilo svoju afirmaciju u momentu kad su se ti procesi odvijali. Mislimo da bi se odnos,prije svega nas jablaničlana prema svojoj baštini morao iz temelja promjeniti te moramo smoći snage da zaštitimo (pa i da tražimo da nam se šteta za uništenje kulturne baštine nadoknadi) i afirmišemo svoju spomeničku baštinu koja nije, kao što se vidi, mala i zanemarljiva.